ZNAČAJ RESPIRATORNOG GEJTINGA KOD SIMULACIJE, VERIFIKACIJE I TRETMANA KARCINOMA PLUĆA
Lejla Ismić1*, Velda Smajlbegović2, Enis Tinjak2
1Studijski program „Radiološke tehnologije“, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u
Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2Klinika za onkologiju, Klinički centar Univerziteta
u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
*Dopisni autor: Lejla Ismić, Studijski program „Radiološke tehnologije“, Fakultet
zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina email:lejla.ismic@fzs.unsa.ba
DOI:https://doi.org/10.17532/cort.2022.1.11
Već nekoliko decenija, rak pluća najčešći je uzrok oboljevanja i umiranja od malignih tumora širom svijeta. Kako u svijetu tako i u BiH maligne neoplazme danas su visoko rangirane na listi vodećih uzroka smrti u gdje najveći udio u
ukupnom broju čine maligne neoplazme bronha i pluća. Karcinom pluća, histološki gledano može se opisati kao bolest, koja ima mnogo podvrsta, te svaka od njih zahtjeva specifičan oblik terapije.
Jedna od najprovjerenijih metoda u liječenju raka pluća je radioterapija.
Razvoj informatičkih tehnologija doprinio je napretku medicine kao znanstvene grane, posebno u području radioterapije gdje je tehnološki napredak omogućio poboljšanje preciznosti prilikom zračenja malignih tkiva
uz bolju kontrolu okolnog zdravog tkiva.
Prilagodba radioterapije respiratornim pokretima oduvijek je bila glavna briga u radioterapiji karcinoma grudnog koša. Pokreti prilikom disanja ne utiču samo na pozicioniranje pacijenta tijekom provođenja terapije, već i na pogreške u procesu planiranja liječenja. Kako bi se riješio ovaj problem i reducirala pojava grešaka, već 1990.–ih godina predlaže se upotreba tehnike respiratornog gatinga.
4D – CT kao opcija je poželjan za procjenu tumorske kretnje i individualiziranje ciljnog volumena i njegovih margina. Dimenzija vremena zajedno sa CT-om čini savršenu 4D tehniku koja minimizira utjecaj respiracijskog kretanja tumora i omogućuje lakše ocrtavanje istog.
Korist i rasprostranjenost primjene respiratornog gatinga predstavlja prioritet za poboljšanje kvalitete i rezultata radioterapije. Postizanje lokalne kontrole tumora zahtijeva razumijevanje i uključivanje pokreta tumora u simulaciji,
planiranju i isporuci tretmana, što dovodi do višestrukih mogućnosti praćenja kretnji targeta.
Tehnike respiratornog gajtinga koriste vanjske uređaje za predviđanje faze ciklusa disanja dok pacijent slobodno diše i omogućava isporuku doze samo u određenim fazama disanja. Isporuka snopa zračenja tehnikom respiratornog
gatinga namijenjena je kako bi se ograničila ozračenost tumora koji se kreće tokom disanja, na odabrane dijelove respiratornog ciklusa i na taj način omogućava eskalaciju doze i smanjenje doze na rizične organe. Praćenje respiratornog ciklusa zajedno sa četverodimenzionalnim planiranjem pruža opcije kao što su ozračivanje integrisanog tumorskog volumena uz mogućnost aplikovanja zračenja u trenucima udisaja ili izdisaja. Brojna istraživanja predstavljaju tehniku respiratornog gatinga značajnim izazovom, ali i optimalnom tehnikom za liječenje karcinoma pluća uz znatno smanjenje nuspojava i komplikacija radioterapijskog tretmana.
Ključne riječi: Respiratorni gejtnig, CT, 4D, Radioterapija